Zanimljivosti

Uzimamo li stvari zdravo za gotovo?

Autor:  | 

Toliko toga radimo rutinski i ne razmišljamo previše o tome što nam je sve postalo posve normalno. Dok se nešto ne desi.

Npr. jedan prijatelj je nedavno slomio ruku i objašnjava što mu je to značilo, kako je otkrio načine da stvari radi samo jednom rukom što prije nije mislio da je moguće.

Kad se razbolimo i kad odjednom više nismo toliko puni energije i elana nego smo samo zreli za ležanje i dekicu, čini nam se nemogućom misijom ustati se i otići na posao, raditi cijeli radni dan. A većinu dana upravo to radimo i niti se ne obaziremo.

Najčešće nam razne boljke i bolesti ukažu na to koliko smo inače zdravi i koliko toga možda uzimamo zdravo za gotovo. To da možemo hodati od točke A do B (pa makar bilo samo unutar stana), da se možemo sami okupati, da možemo podići dijete u ruke, da možemo odškrinuti vrata koristeći dvije ruke…

Kad nas zadesi neka nezgoda i kad postanemo svjesni koliko smo toga mogli prije, a sada ne možemo, postajemo zahvalni. I ponizni. Zato nije uvijek svako zlo za zlo. Nedaće nas uče kako da budemo jači, kako da nalazimo nove načine da se snađemo i kako da više cijenimo ona vremena kad je sve u redu.

S fizičkim tijelom to postane (i bolno) jasno. No, priča je šira i od toga. Možda vozimo auto svaki dan i već smo se totalno navikli da nam treba x minuta do neke točke. A već smo zaboravili vremena kad si auto nismo mogli priuštiti, ili kad još nismo bili punoljetni i kad nam je za taj isti put trebalo puno više vremena. Vremena koje sad možemo pametnije uložiti.

Možda bismo se mogli i sjetiti naših predaka koji su tijekom života mogli otići toliko daleko koliko je išla neka kočija. Ili koji su na drugi kontinent putovali nesigurnim brodovima tjednima. A nama su dostupni i brzi vlakovi i avioni i možemo posjetiti najrazličitije kuteve svijeta, ako to želimo.

Što je to sve što vi možete u ovom trenutku, a niste mogli prije? Ili ne može i trenutno netko iz vaše okoline? Možda ako sve te stvari počnemo više cijeniti, i naš život zbog toga postane ljepši iako se objektivno ništa u njemu nije promijenilo.

Nije li to moćno?

Piše: Ivana Štulić (http://ivanastulic.wix.com/putnovevrijednosti)

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...