Zanimljivosti

Jesmo li spontani?

Autor:  | 

Spontanost je po definiciji… nema definicije. Spontanost nema okvira, spontanost je ono što nam prirodno dolazi, o čemu ne razmišljamo previše, što se nekako samo od sebe desi.

Možda spontano zapjevamo kad čujemo neku dobru pjesmu, ne treba nam netko reći da to napravimo, ne trebamo ni razmišljati hoćemo li ili nećemo, je li nam se ta pjesma svidjela ili nije,  jednostavno već pjevamo, a nismo ni pomislili da trebamo započeti.

Možda spontano pridržimo nekoga tko hoda pored nas i vidimo da se upravo pored nas spotiče. Možda u trenutku skrenemo drugim putem prema doma iako smo navikli uvijek ići istom rutom. I na tom putu otkrijemo nešto novo. Ponekad se sjetimo nekog koga nismo dugo čuli, uzimamo mobitel i zovemo ga.

Vani smo u društvu, i nitko ne pleše, a nama su proradili „crvi u guzi“ i ne možemo više sjediti. Ne razmišljamo o tome što će drugi reći, nego se ustajemo i predajemo unutarnjem (i vanjskom) zaraznom ritmu.

Netko kaže nešto pametno i mi mu spontano zaplješćemo. Netko blizak je pored nas i mi ga spontano primimo za ruku i poljubimo. Prijatelj nas zove na koncert i iako smo planirali ostati kod kuće, spremamo se i izlazimo van.

Spontanost je krasna, nevina, prirodna i neiskvarena. Daje životu začin, lepršava je i iznenađujuća. Kad smo bili djeca, bili smo spontani makar nismo ni znali da ta riječ postoji, a kamoli što znači. Kad smo bili gladni, zaplakali smo, kad nam se netko nasmiješio, nasmiješili bismo se i mi. Ako nam se u nekom trenutku igralo, ništa nije moglo stajati između nas i omiljene igračke. Život je bio tečan.

Kao odrasli, puno smo više proračunati, ozbiljni, promišljeni. „To nije primjereno“, „Smijat će mi se“, „Nije dobro da se ističem“, „Moram prvo odvagati je li to dobro za mene“.  Kako nam s godinama raste odgovornost, nije loše da o nekim stvarimo dobro razmislimo prije nego poduzmemo akciju, ali moramo li baš tako sa svime? Ako nestane spontanosti, nestaje i radosti. A šteta je da nam prolaze dani bez nje.

Koliko ima spontanosti u vašem životu?

Piše: Ivana Štulić (http://ivanastulic.wix.com/putnovevrijednosti)

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...