Zanimljivosti

O predrasudama i pretpostavkama

Autor:  | 

Svi će nam reći da su predrasude loše. A da je pretpostavka majka svih za*eba. No, svi sudimo, a bome i pretpostavljamo. Non stop.

Na neki način to i moramo činiti, jer svaki dan smo obasipani mnoštvom informacijama i naš mozak je primoran nekako ih sortirati, spremiti u neke ladice. Da bi to mogao, mora zaključivati o onome što vidi, čuje, doživljava. I to je sve ok. Dokle god smo svjesni da je to i dalje samo pretpostavka i da ne znamo sve.

Npr. hodate uređenim parkom, proljeće je i vidite nekoga da nosi veliku granu punu cvijeća. Što vam je prva pomisao? Ha vidi ti nju, sigurno je otkinula to sa stabla jer lijepo izgleda da ne mora sama kupiti i nosi si doma. No, možda je ta ista osoba jednostavno našla odlomljenu granu na podu i nosi je prema košu za smeće.

Primjer broj 2, sreli ste kolegu s posla u prolazu i pozdravili ga, no on vam nije uzvratio. Što pomislite? Vidi ga kako se ubezobrazio, sad kad je promaknut nas obične šljakere više ne pozdravlja? A možda vas stvarno nije vidio ili ima bluetooth slušalicu koju niste vidjeli i pričao je s nekim na mobitel i nije vas doživio.

Primjer broj tri, vozite, gužva je, radni dan, svi manje više normalno voze, ali ima jedan luđak koji vozi slalom. Psujete, mašete prstom i govorite da se vas pita da bi sve takve instant maknuli s ceste. Možda, ali samo možda taj luđak u ovom trenutku vozi svoju majku kojoj je nenadano pozlilo u bolnicu prestravljen da neće stići na vrijeme. I vi biste tako vozili da ste na njegovom mjestu.

Pretpostavljati je tako lako. Ne moramo se truditi. Odmjerimo neku osobu od glave do pete i već zaključimo: koliko ima godina, je li pametna ili glupa, koliko ima novaca… No, iza toga nemamo pojma tko stoji. Možda nam je pretpostavka točna, a možda smo fulali za kilometre.

Nedavno sam vidjela filmić gdje grupa muškaraca crnačke rase odjeveni u kožne jakne, veliki i jaki, dolaze do nečijih vrata i pozvone. Žena virne, i instant zatvori vrata svoje kuće vjerojatno prestravljena tko su oni i po što su došli. Idući trenutak muškarci ispod jakne vade instrumente i počnu svirati i pjevati. Zvuče prekrasno. Žena ih čuje, i odluči ipak izaći na prag i sluša ih razdragano. Inicijalnu reakciju je vodila predrasuda. No, dala je njima i sebi drugu priliku.

Svi smo mi vrlo često vođeni pretpostavkama i našim predrasudama, bili ih svjesni ili ne. Činimo to svakodnevno na vrlo malim stvarima, ali nažalost i na onim velikima. Pa možemo npr. i uništiti čitave odnose na pretpostavkama koje nisu točne. Muž vam u zadnje vrijeme provodi više vremena vani, mislite da vas zanemaruje i počinjete mu to zamjerati. Počinjete sumnjati i da vas vara. Ne znate da ustvari potajno ide na satove plesa jer vas želi iznenaditi kad za dva mjeseca odete na svadbu rođakinje.

Pretpostavljati je lako. Prelako. Razumijevanje i otvorenost uma traži više svjesnosti od nas, traži da uložimo i nekakav trud. Da ostavimo otvoren prozor da stvarnost nije onakva kakvom je mi trenutno uokvirujemo. Kažu da ne bi trebali suditi dok ne hodamo bar milju u tuđim cipelama. Ja bih dodala da prvo trebamo primijetiti da su to cipele drugačije od naših, onda biti spremni obući ih pa tek onda zakoračiti. Što ne ide bez svjesno uloženog truda. Izbor je, kao i uvijek, na nama samima.

Piše: Ivana Štulić (http://ivanastulic.wix.com/putnovevrijednosti)

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...