Budi sretna

Ujutro ga neću voljeti

Autor:  | 

Okrenula sam se i pogledala ga. Šminka mi je totalno razmazana, posljedica pijanstva i seksa. Gola sam, a ja mrzim spavati gola, posebno kad je još netko u krevetu pored mene.

Gola u krevetu ne osjećam slobodu, osjećam nelagodu. Kao da je svaka moja mana servirana nekome na kritiku, kao da gola stojim pred cijelim svijetom, iako je u pitanju samo jedna osoba.

Način na koji je vidio moje tijelo prošlu noć neće biti isti način na koji će ga vidjeti ovo jutro. Ovog jutra ono neće biti seksi, iako mu je tako sinoć djelovalo. Bilo je mračno, bili smo pijani i vjerojatno je bio napaljen. Znala sam to, jer ovo ipak nije prvi put.

Otišla sam s njim jer sam tako htjela, jer isto koliko je on želio seks, toliko sam i ja htjela biti poželjna, pa makar i na jednu noć. Otišla sam s njim kući, potpuno svjesna što radim. Htjela sam biti jedina žena koju vidi, s kojom razgovara ili koju dodiruje. Htjela sam osjetiti koliko me želi, da razmišlja o meni, iako zapravo nikad neću biti sigurna u to.

Htjela sam biti sebična uz njega.

Znam da je to bio samo seks, ali moj um ima naviku sve iskriviti u mojoj glavi. Nisam očekivala ništa više. Nisam se nadala jutarnjim porukama i pozivima na večeru. Nisam se nadala jutarnjem seksu i zajedničkim danima provedenim pred televizijom dok gledamo reprize “Prijatelja”. Nisam to tražila i nisam to ni dobila.

Ne želim maženja u nedjeljno jutro, ili izlaske petkom navečer. Ne želim djeliti svoj krevet. Ne želim se prilagođavati tuđem životu. Previše sam neovisna za takvo nešto. Ne želim brinuti vara li me netko dok je vani “s dečkima” ili se pitati zašto ne odgovara na moje poruke.

Ali samo te noći – osjećaj njegovih ruku koje prelaze cijelim mojim tijelom, preko svake obline, njegove usne na mojem vratu i ramenima – bili su neodoljivi. To je bilo sve što sam željela, sve za čim sam žudjela. Nije me bilo briga za ništa drugo, moje misli nisu lutale i nisam htjela da stane, nisam htjela da to završi. Ali sam znala da hoće.

Jutro će neizbježno svanuti, ja ću otići i nikada nećemo o tome više pričati.

Jedina stvar koja ga drži u mojim mislima je ta da ću ga opet vidjeti. Znam da hoću. Kao da, što ga više vidim, što više o njemu pričam i što ga više osjećam, to ga više želim. Ali samo na jednu noć. Tu noć. Mislim da više od toga u komadu ne bih mogla podnijeti, mislim da ni ne želim više od toga.

Uvijek odem prije nego što se on probudi. Zapravo ne želim biti tamo kad otvori oči. Želim biti kod kuće, u krevetu, sama. Želim razmišljati o tome što se dogodilo prošle noći i o riječima koje je izgovorio. Znam da je bio pijan, njegove riječi vjerojatno i ne znače puno.

Želim se natjerati da ih zapamtim, tako da ih se mogu držati kada se osjećam usamljeno.

Znam da ću ga opet vidjeti, uskoro. Opet ću otići s njim kući. Opet ću se skinuti za njega. Možda i zaspati gola pored njega, opet. Ali ću uvijek otići prije nego što se probudi jer ga ujutro neću voljeti.

 

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...