Budi sretna

Uvijek ću izabrati oprost jer ne želim da bol živi u meni

Autor:  | 

Oduvijek sam vjerovala da oprost liječi, da oprost čuva, da opraštanjem oslobađaš svoje srce od patnji, bilo da si ti ta koja traži oprost ili ga daješ.

Od uvijek sam vjerovala u snagu riječi “opraštam ti”, kako na neki nevjerojatan način izlaze preko nečijih usana.

Za mene oprost znači kao jedna nova prilika, kao odgovor na molitvu za koju nisam ni znala da ju molim. Oprost je za mene poput dugo očekivane slobode, poput ruksaka punih kamenja koju sam skinula nakon dugog nošenja s ramena.

Tako sam naučila zavoljeti oprost

Naučila sam da kada nekom dam oprost, dobijem zacjeljenje, kada ga tražim dobijem na humanosti i snazi. Naučila sam da smo svi grešnici, svi smo pomalo slomljeni, i svi težimo za nečim što će nas ponovno postaviti na noge, težimo za nekim tko će nam reći da je sve dobro i da će sve biti dobro.

Shvatila sam da ljudi griješe, često i bolno griješe. Čine onakve greške koje nisu vrijedne oprosta. Ali ih ipak nekako oprostim, jer držeći u sebi nečije pogreške me čine tužnom, bolnom, osjećam se praznom i ljutom i to na načine koje nisam znala da se tako mogu osjećati.

Naučila sam da oprost znači otpustiti.

Otpustiti svoju vlastitu bol, otpustila sam bol koja je u meni tinjala. Naučila sam da ne moram imati ožiljke ako ih ne želim, naučila sam da ne moram izrežći grozne i bolne riječi koje će mi ionako donijeti samo loše, ako ih iz sebe otpustim.

Možda sam i naivna, jer uvijek mislim kako ljudi imaju samo najbolje namjere, ili mislim da ako mi netko kaže “oprosti” da su to tako mislili svom dušom.

Možda je to moja slabost, jer sam uvijek svima poklanjala svoje otvoreno srce i puštala ih unutra, birala njihove osmjehe i njihove pozitivne osobine. Odabirem vjerovati kako je njihova isprika iskrena i da me nikada nisu htjeli povrijediti.

Možda je to moja slabost, jer uvijek vidim oprost kao nekakav neophodan korak u životu.

Bila to moja naivnost ili moja slabost, ne bi se željela mijenjati.

Ja oprostim ljudima i koji moj oprost nisu zaslužili, ali to sam ja. Oprostim, jer ne patim više nakon oprosta, nema više boli koja mi se šćućurila duboko, nema je nakon oprosta.

Jer bol je privremena, a ja sam izabrala sreću.

Jer me oprost naučio da sam jača od bilo koje boli koja je u meni bila.

Tako sam izabrala oprost.

Izabrala sam oprost tada, izabrat ću oprost uvijek. Izabrat ću oprost kada me zaboli u grudima, izabrat ću oprost kada budem izdana, izabrat ću oprost kada se netko prema meni ne bude odnosio onako kako zaslužujem, no boli jer ga moram imati u životu, ali čak i tada ću izabrati oprost i zatim ću otići.

Izabirem oprost, jer zaslužujem zacijeliti.

Jer ne želim u sebi zadržavati bol. Jer oprostom započinje iscjeljenje, jer sam otpustila. A kada izaberem da ću oprostiti onima koji su me povrijedili, postajem blagoslovljena.

A tko zna, možda, samo možda i oni nauče voljeti i zacijeliti.

 

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...