Budi sretna

Tri su sata ujutro i usamljena si. Savršeno vrijeme da ovo pročitaš

Autor:  | 

Pročitaj ove riječi kada dan zamijeni noć, a sunce mjesec. Kada se svjetlost pretvori u mrak, kada se javi glas koji ti govori da nisi dovoljno dobra. Ima nešto u tom mraku što nas tjera da se osjećamo tako sami. Bez svjetlosti i topline sunca, osjećamo se manje živi. Mrak utiša sve poznate glasove u našoj blizini.

Noću vlada tišina. Ta mračna tišina koja nas uvijek slomi, koliko god pokušavamo ostati snažni. Osjećamo se tako sami, osjećamo kao da smo utopljenici u vlastitom moru tuge. Gledamo na sat, zurimo u mobitel,  želimo usnuti što prije jer novo jutro donosi toliko željeno sunce.

Ima nešto u toj samoći kasno u noći. Tada lako pomislimo da je sve protiv nas. Razmišljamo o izborima koje smo napravili, mislimo da smo mogli toliko toga bolje. Žalimo kasno u noć za krivim  odlukama….Kad bismo barem tada razmišljali jednako kao i kada nas sunce grije-sve bi bilo puno drukčije.

Naviknemo na tu bol kasno u noć. Otupimo od nje. Ne osjećamo više ništa osim suza koje tiho klize niz obraze. Svaku noć, pomalo po navici, po nepisanom planu. Bez emocija.

Iscrpljuje nas praznina koju osjećamo, no ipak, ne možemo usnuti.Tupi od boli ne osjećamo ništa, a istovremeno osjećamo previše. Naš um neprestano radi, neprestano traga za odgovorima. Ne osjećajući ništa, razmišljamo o svemu. Konfuzija emocija koju ne znamo objasniti.

Kasno u noć lako se uvjerimo da nas nitko ne voli. Lako se uvjerimo da nitko ne bi mario kada bismo sutra nestali. Naš razum nam govori da nikad nećemo pronaći pravu ljubav jer je nismo dostojni. Razmišljamo o tome koliko se mrzimo, uništavajući sve dobro što smo postigli po pitanju samopoštovanja. Ali glasovi u tu kasnu noć, u toj okrutnoj samoći premoćni su, preglasni da bismo se oduprijeli.

Poželimo imati nekog s kim bi mogli razgovarati, nekog na koga bismo se mogli osloniti, uz koga bismo se mogli osjećati manje sami. Ali nema nikoga.

Negativne misli nastavljaju teći našim umom, uništavajući nas sasvim lagano, sasvim sigurno. Vrlo brzo zaključujemo da postoji razlog zašto nam se ovo događa, da smo možda sve to zaslužili. I guramo taj nož u naše srce, dublje i dublje. Toliko duboko dok ne pronađemo utjehu u boli, u tuzi koju osjećamo.

Ali zapamti, nisi sama kasno u noć čak i kada se tako osjećaš. Nisi jedina koja se tako osjeća. Nisi jedina koja je osjetila ovu neizmjernu tugu kojoj nije moguće pobjeći. Nisi sama koliko god se osjećala usamljeno kasno u noć.

Kada sunce svane i začuju se poznati glasovi, tvoja samoća će lagano nestajati. Ti si puno snažnija nego što misliš, puno mudrija, puno hrabrija nego što si u stanju priznati si. Ovaj svijet te treba, ljudi u tvom životu te trebaju i vjeruj mi, primijetili bi kada bi odlučila nestati.

Svi smo kreatori vlastite budućnosti. Ne zaboravi da si puno više od tog glasa samoće koji se javlja kasno u noć. Ne odustaj! Ne dopusti da crne misli saviju oblak nad tvojim suncem. Obećajem ti, sve će biti dobro.

 

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...