Zanimljivosti

Postajemo ono što jesmo jer nas kroje sve te “ponekad u životu…” situacije

Autor:  | 

Ponekad u životu sretneš ljude koje bi najradije izbrisao iz svoje memorije…

Ponekad ti život dodijeli roditelja kojeg bi najradije zamijenio kao par traperica koje kad dođeš kući shvatiš da ti uopće ne stoje ili još gore da ti uopće nisu ni trebale,u tom slučaju najradije bi ih vratio jer ti vrlo jednostavno – NE trebaju…no tu opciju vrlo često nemaš.

Kao što ni ne možeš vratit oca sa greškom koji ti se nakon 100 godina vrati u život i jedini razlog njegova povratka leži u osjećaju krivnje, grižnje savjesti… i onda na kraju shvatiš da dotični želi glumiti tatu isključivo onda kada to njemu odgovara…

Ponekad u životu sretneš ljude koje smatraš prijateljima, naraste ta brojka s vremenom, no godine, situacije, sam život isfiltrira tu brojku na svega par ljudi koje i dalje možeš zvati tom privilegiranom titulom: PRIJATELJ.

Ponekad u životu radiš poslove koje ne voliš, no što je tu je, od nečeg se mora živjeti i tako zapneš na nekom radnom mjestu gdje doslovno veneš, osjećaš se neispunjeno i naravno ne daješ sve od sebe kada te taj posao ne zadovoljava…

Ponekad u životu završiš u vezi s nekim za koga od samog starta znaš ili osjećaš da nije za tebe no iz nekog razloga radiš kompromis sa samim sobom, što iz razloga jer se bojiš samoće, jer su svi oko tebe zauzeti, što iz navike…

I tako vrijeme prolazi, a ti zaglaviš u odnosu koji je vrlo sličan radu na neželjenom poslu…nisi zadovoljan, ne trudiš se, nisi ispunjen, no ipak ostaješ u poslu jer ne zeliš izgubiti primanja i biti nezaposlen, u vezi jer se bojiš biti sam i jer već postoji navika…

Ponekad te život spoji sa osobom s kojom si pri prvom susretu osjetio onaj famozni osjećaj kada te cijelog prođu trnci, a u trbuhu gomila leptira zaigra svoj karakterističan ples poznat samo onima koji su prepoznali taj trenutak romantično ga prozvavši: ljubavlju na prvi pogled. I ponekad u životu iz tog susreta procvjeta takva ljubav koja na kraju završava brakom…

Ponekad u životu taj brak koji se činio kao logičnim predivnim nastavkom te velike, filmske ljubavi završava onim groznim razvodom i tada se sudionici tih životnih drama vrlo često prisjete one: tanka je granica izmedu ljubavi i mržnje…

Ponekad ti život u jednom danu uzme voljenu osobu, a ti ne znajući da je to bio posljednji vaš susret nisi baš imao “lijep”oproštaj…nisi im rekao da ih voliš, možda ste se čak rastali u svađi…

Ponekad se u životu naprosto nađeš na krivom mjestu u krivo vrijeme…i doživiš sve ono što jedan čovjek nikad ne bi trebao doživjeti.

Ponekad u životu…mogla bi nabrajati do u beskonačnost…

Poanta je, dragi moji, da nema svih ovih “ponekad životnih situacija” danas ne bismo bili ovakve osobe kakve jesmo – ne kažem ni bolje ni lošije – ali sigurno drugačije. Život nije samo ovo što sam prethodno nabrajala. Život je satkan i od predivnih trenutaka koji nas tjeraju da svakog jutra ustajemo, zakoračimo u novi dan puni nade i očekivanja da će sve na kraju biti u redu.

Život je dar, no ponekad su nam kroz njega servirane situacije zahvaljujući kojima smo danas takvi kakvi jesmo-ljudi od krvi i mesa: ranjivi, osjetljivi, tužni, ljuti, povrijeđeni, nesretni, depresivni…sretni, jaki ,empatični, romantični, ljubazni, dobronamjerni, veseli – ali samo ljudi sa  svim svojim manama i vrlinama. Situacije zahvaljujući kojima naučimo uživati u trenutku, situacije koje nas podsjete da je život sada i ovdje, jer sutra tko zna…

Zato ljudi moji volite se takvi kakvi jeste, sa svim svojim usponima i padovima, pogreškama i briljantnim uspjesima, dobicima i gubicima i oprostite sebi i drugima. I samo naprijed, sutra je novi dan :)

Autor: Jasminka Škalić

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...