Lekcije iz života

Odmah sam znala čim je za nju rekao da je “super cura, puna para”…

Autor:  | 

Autor: Samo Zrinka

Najradije bih išla od jednog do drugog bivšeg i sadašnjeg prijatelja i prijateljice i svakom ispričala točno što i kako je bilo. Kako je moj bivši muž bio kukavica najveća, kako se nije znao suočiti sa teškim situacijama i s mojom bolešću, kako sam mu bilo najbolja dok sam bila zdrava i u mogućnosti raditi, privređivati novac za zajednička ulaganja i zajednički život….

Kad sam to prestala biti, biti zdrava i fizički i psihički sposobna za raditi i zarađivati koliko nam je bilo potrebno (a bilo nam je potrebno puno jer je on htio iz prve sve savršeno i zgotovljeno) onda više i nisam bila toliko dobra i nije me više toliko volio, ako me ikad i volio… jer ljubav koja je IČIM uvjetovana, ljubav nije…ali… eto…

Njegova cijela strana će reći kako je “on jadan bio taj koji je toliko radio i satirao se a ja sam bila ta koja je samo ga gnječila.”

A ja skupa sa cijelom svojom stranom ću reći da je “on od prvog dana je eskivirao i bježao od ikakve težine i odgovornosti, još se ja i razbolim…” Ma daaaaj…..(nije htio pročitati jednu stranicu knjižice o mojoj bolesti koja govori o promjenama i u ponašanju itd…)

Čim je počeo raditi posao za koji smo još kao djeca od 18 rekli da nikad neće raditi, došlo je do promjene ponašanja, promjene interesa, potpune promjene ličnosti… Nije da mislim da ga je isključivo taj posao promijenio, već samo da je ubrzao ono neizbježno….

I naravno da sad moj bivši muž gradi sretniji život sa onom za koju sam očekivala i znala čim je prvi put spomenuo ; “super cura, puna para a PREnormalna”. Dakako, s njom ni besparice ni besposlice, ni djeteta, ni kredita, a još k tome ona puna para…. Pa kud ćeš bolje???

Živom čovjeku se svašta desi, čak i ono što u najluđim snovima slutio ni očekivao nije,ali kada ti to život i nametne, TREBA pokušati biti čovjek i postupiti kako treba.

Nije me trebao toliko namagarčiti. Nisam trebala sve naslućivati, nisam trebala imati pogoršanja sa zdravljem jer me on izložio tolikom stresu, tuzi…. Nisam trrebala vidjeti poruke i pozive u svakakvo doba noći…Koje sam i slutila i s kim sam slutila… Sve zato jer je on bio slabić i nije mogao me pogledati u oči i reći što je trebao reći kad je trebao reći. Morao me pustiti da ja budem ta koja će otići, jer mi svojim neprisustvom nije pružio drugu mogućnost i onda je on kukavički napravio što je iz prve mislio napraviti s kim je mislio napraviti.

Sad je prošlo nešto vremena, on se ponaša kao da je “naj” na svijetu, upoznava “novu” djevojku sa prijateljima, rodbinom… Naravno, apsolutno očekivano, njegovi prijatelji (ne svi) su mi “digli pozdrav”….

Ali zaista, nakon svega, apsolutno ne volim više tog čovjeka, a voljela sam ga, ne mogu da se ne zapitam kakva je to “žena” s njim? Dirala se u njega “slučajnim” porukama itd., dok je još bio u braku… interesantno da je mimo mog znanja u “ponoć zvao da posudi novac” od nje”…..

Pa zar misli da je ona nešto posebno ili neka iznimka pa se njoj neće desiti isto ili slično sa njim? Ok, dok ima novca, sigurna je, ali neka pazi da ne ostane bez novca i ne razboli se jer će onda ostati i bez njega. Jer nikakve terete, teške zadatke i iole išta slično dotični neće podnijeti.

I apsolutno radi se o ženskoj osobi punoj “sebe”, ali ako ima volje, hrabrosti i planova biti s “muškarcem” koji je tako lako “digao sidro” od svoje žene, djeteta, psa, doma…. Stvarno mora da se malo precjenila, ili još bolje, precjenila je njega….

Neki mudriji i stariji od mene kažu, sve dođe na svoje i kako siješ tako ćeš žeti…. A ja nikom zlo ne želim…

Idem dalje, iskusnija, s nekim ožiljcima, koji su zacijelili, Bogu hvala i više ne bole, ali su tu kao podsjetnik da mi se nikad više slično desilo ne bi… A virujem da i neće…

Ovo ide za sve one žene koje misle da su same u svojoj borbi, u svojoj bolesti, i koje očekuju IŠTA od muškaraca…. Kaže moja baka ; nije džabe da žene rađaju! A ja se slažem!”

 

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...