Budi sretna

Za sve vas majke kućanice – vi niste “samo” to

Autor:  | 

Prije mjesec dana sjedila sam u prostoriji punoj novih lica. Sastali smo se na jednom seminaru i dogovorili da ćemo živjeti život koji ima svrhu. Svaka osoba je ustala, predstavila se i rekla čime se bavi (svi su se bavili nečim impresivnim).

Pomalo sam počela osjećati simptome napadaja panike. Moje tijelo osjećalo je toplinu i pritisak u prsima. Popila sam malo vode da smirim živce.

U jednom trenutku života osjećala sam samopouzdanje kad bih se trebala predstaviti. Osjećala sam svoju jedinstvenost. Tada sam rodila djecu i nekako se osjetila skrušeno. Iscrpljenost se počela ocrtavati u tamnim krugovima ispod mojih očiju, a noge su mi postale natečene.

Počela sam tonuti u krivnju od pritiska društva. Uglavnom, vratimo se na priču. Došao je red na mene.

Otvorila sam usta i bez trunke samopouzdanja sam rekla: “Pozdrav. Ja sam Tamara. Ja sam Josipova žena. Ja sam majka dvoje djece i kućanica. To je sve što radim.”

Hej!! Hej!! Hej!!!! Jesam li mogla biti više nesigurna i posramljena?

Otišla sam kući osjećajući nevjerojatan sram. Djelomično zato jer ne želim da ljudi znaju intimne stvari o meni. Nisam željela da me ljudi poznaju. Nisam željela natuknuti koliko mi je majčinstvo teško. Teško je biti kao one mame na Instagramu koje stavljaju oznake poput:” živiautentično”,” mameinstagrama”, “slatkodjetinjstvo”, “životmamajenajbolji.” Tko je izmislio te tagove? Užasni su.

Hajdemo pokušati ponovno. “Pozdrav. Ja sam Tamara. Ja sam Josipova žena i imamo dvoje djece. Imam puno snova koje trenutno ne mogu ispuniti jer je moj život na čekanju. Nisam uzrujana zbog toga… bar ne cijelo vrijeme.”

Ne. Ne, Tamara. To nije socijalno prihvatljivo. Previše si pesimistična i previše iskrena.

Pokušaj se sjetiti radosti majčinstva i koliko si blagoslovljena što uopće imaš djecu. Podsjeti se koliko si sretna što imaš dvoje djece i supruga. Sjeti se da činiš nešto hrabro i nešto što mnogi ljudi ne cijene. Sjeti se da imaš privilegiju provođenja vremena s djecom.

Također, pričajmo malo o tebi. Još uvijek imaš identitet. Imaš, Tamara.

Ok, ok. Još jednom. “ Pozdrav. Ja sam Tamara. Strastvena sam kad je u pitanju socijalna pravda i nadam se da ću se moći vratiti školovanju kako bih dobila diplomu magistre socijalnog rada. Udana sam za Josipa i imamo dvoje preslatke djece koji su mlađi od 4 godine. Trenutno uzimam vremena kako bih njegovala ljubav i kreativnost u svojoj djeci.“

Da sam barem ovo rekla te noći. Već čujem kako bi mi savjetnik rekao: “Da. Da. Bravo Tamara. Super si ovo rekla, iskrena si i nježna prema sebi.”

Sažetak: Ti si više od majke. Imaš ime i identitet neovisno o toj ulozi. Tvoj život nije na čekanju – ti si ga stvorila i oblikuješ živote. Moćna si i dinamična. Ne određuje te to što nemaš posao. Želiš da tvoja djeca vide tvoju snagu. Želiš da osjećaju slobodu dok rastu i da jednog dana kad odu od tebe također imaju svoj jedinstveni identitet. Ostani fokusirana, ostani zahvalna.

Najviše od svega — ostani istinski autentična. Tvoja djeca te gledaju.

 

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...