Zdravlje

Logoterapeutkinja Maja Mulović: Čovjek današnjice je osamljen i sam više nego ikada. I zato osjećam da trebam pomagati

Autor:  | 

Nakon intervjua s vodećom logoterapeutkinjom u regiji Cvijetom Pahljinom, počeli su mi stizati mnogobrojni mailovi s upitima o ovoj relativno novoj psihoterapiji u Hrvatskoj.

Naime, dr. Pahljina djeluje kao predavač i nema previše vremena za razgovore s klijentima. Stoga smo se malo raspitali i otkrili nekoliko zanimljivih logoterapeuta s kojima smo odlučili napraviti intervjue i dodatno vam predstaviti logoterapiju u praksi te vas uputiti kako, gdje i koga kontaktirati.

Danas razgovaramo s terapeutkinjom Majom Mulović iz Zagreba.

Logoterapeutkinja ste. Kako ste doznali za ovu terapiju?

Mulović: U teškoj situaciji, kad sam dobila otkaz taman u drugoj trudnoći, saznajem za logoterapiju i Cvijetu Pahljinu te se, zbog želje da postanem terapeut i pomažem ljudima u sličnim nevoljama odlučujem za studij. Simpatična stvar u svemu je da sam taj čas, kad sam saznala za studij logoterapije, nazvala Cvijetu u Celje i tržila da već sutradan krenem s učenjem. Naravno, to tako ne ide i trebalo je proći četverogodišnju naobrazbu. Inače za logoterapiju sam čula još na fakultetu, zapravo za Viktora Frankla, vezano za egzistencijalnu filozofiju, no tamo smo učili kako logoterapija nije nikada zaživjela kao psihoterapija.

Koje je Vaše primarno zvanje i može li se napraviti kvalitetan odmak od njega prema pozivu logoterapeuta?

Mulović: Završila sam Filozofski fakultet družbe Isusove, profesor sam filozofije i religijskih znanosti. Ne bih radila distinkciju između filozofije i logoterapije. Naime, znanje služi tome da se u danom trenutku veže za situaciju te se ono u potpunosti može iskoristiti u logoterapiji. Tako i ja koristim filozofiju u pristupu terapiji na oslobađajući način tj. pojašnjavajući pojmove s kojima se klijent susreće tražeći odgovore na elementarna pitanja: što znači voljeti, što znači ljubav, što je zaljubljenost? Vrlo je lijepo otkrivati njihovu zarobljenost u općenitim pojmovima kojima površno prilaze te ih oslobađati u spoznaji. Kad definiramo pojmove s filozofskog aspekta onda je otvoren put psihologiji odnosno logoterapiji.

Na koji način logoterapija pristupa čovjeku i kako mu se obraća?

Mulović: Logoterapija daje čovjeku potvrdu da nismo samo orijentirani na psihofizičku stvarnost, već da u nama postoji nešto što traži smisao i ne dopušta nam da sebe smatramo slučajnim spojem molekula. Čovjeku se obraća neposredno prilagođeno njegovom svjetonazoru te psihofizičkom stanju. Odgovori koje čovjek traži nalaze se u njima samima, a terapeut im samo pomaže kroz njihove labirinte doći do ključa.

Neki od interesenata su i ateisti, te se boje da će pristup prema njima biti s pozicije dogme?

Mulović: Ne, jer ako krenemo od toga da svi imamo tu treću dimenziju koja je obojena nama samima i u nama integrirana, kada definiramo te pojmove, tada svaka osoba postaje otvorena i pristupačna. U nama samima postoji smisao i ne trebamo ga tražiti kroz dogme.

Poznato je da logoterapija ne ”psihologizira”. O čemu je riječ?

Mulović: Poznato je da je logoterapija treća bečka škola psihoterapije. Ona ne gleda na čovjeka – klijenta kroz prizmu svojevrsnog definiranja neuroze ili kliničkog sagledavanja. Za razliku od Freuda ili Adlera, Frankl traži čovjeka u čovjeku. Moj prvi klijent mi je došao s dijagnozom i kad sam mu rekla; na stranu s tim, a kako se Vi osjećate, rekao mi je da ga to nitko dosad nije pitao. Eto, to je bit logoterapije. Učimo čovjeka da svaka situacija u kojoj se nađe ima neki veći smisao, čak i ako se ne vidi baš taj isti tren.

Logoterapija, za razliku od psihoterapije, ne traje godinama?

img_7893Mulović: Nakon jednogodišnjeg tretmana logoterapije, klijent dobiva alate koje može koristiti u bilo kojoj životnoj situaciji ma koliko ona bila teška i bezizlazna. Jednom sam dobila klijenticu koja je tražila da riješim problem njenog djeteta koje je slušalo cajke i odlazilo na koncerte. Kako je riječ bila o djetetu široke naobrazbe i kulture, plesalo je balet, te je odgajano da sluša klasičnu glazbu, majka je mislila da je problem u djetetu. Tada sam ju zbunila jer sam rekla da mogu pomoći samo onome tko pomoć traži, te da je ona moj klijent. U kratkom roku ona i suprug su postali moji klijenti i radeći s njima, riješili su se bračni problemi, nakon čega kćer više nije bila problematična. Danas je taj par pronašao ljubav intenziteta s početka braka.

Kako je biti logoterapeutom? Je li teško pronaći smisao?

Mulović: Logoterapeut konstantno uči od svojih klijenata. Za uspješnog logoterapeuta vrlo je bitno da bude pozoran, usredotočen na problem klijenta. Svaki klijent nosi svoju priču pa je time izazov veći dovesti ga u sklad sa samim sobom, učeći ga kako prihvaćati i tražiti smisao u sadašnjem trenutku. Nekada je dovoljna i jedna terapija kako bi se osvijetlilo područje smisla u čovjeku, no nekada je za to potrebna i cijela godina. Uglavnom, mi ne nudimo savjete niti rješenja, već nukamo na razmišljanje i promišljanje o smislu čovjekove egzistencije.

Koji je profil klijenata koji vam dolaze. Postoji li kakav ograničavajući faktor?

Mulović: Ne biram klijente, svi su dobrodošli na terapiju ukoliko traže odgovore na pitanja. Logoterapija je suportivna metoda psihoterapije, tako da u obzir dolaze i klijenti s raznoraznim dijagnozama sve do shizofrenije.

Koje su najčešće neuroze kojima se bavite?

Mulović: Najčešće su to anksiozno depresivni poremećaji i drugi oblici depresivnih epizoda, opsesivno kompulzivni poremećaji, kao i neke fobije. Uz navedene neuroze, logoterapija pomaže i kod nesanica, određenih strahova, problemima u komunikaciji, javnog nastupa i sl.

Logoterapija ima i odlične rezultate u grupnom liječenju?

Mulović: Što se mene tiče, ne radim grupna liječenja iako postoje logoterapeuti koji se bave grupnim liječenjem npr. PTSP-a. U mom slučaju riječ je o radionicama koje organiziram na već dogovorenu temu, primjerice radila sam radionice antistresa u korporacijama, zatim odgovornost povezana s krivnjom kao i pitanje moramo li brinuti zbog tuđih problema?. Želja mi je napraviti koncept terapije liječenja straha od letenja s obzirom da potječem iz poznate avijatičarske obitelji.

Koliko nam danas svima nedostaje iskren razgovor, ”uho”, razumijevanje?

Mulović: Viktor Frankl kaže da logoterapija pripada ovom vremenu kada se čovjek otuđuje, a po meni silno želi pripadati, bilo društvu, zajednici, obitelji, na kraju krajeva sam sebi. Vodeći se time, on je u konstantnoj potrazi za sugovornikom, razumijevanjem i prihvaćanjem. Logoterapija će sigurno čovjeku ponuditi promjenu u razmišljanju i sagledavanju stvari i situacija oko njega samoga, na taj način će ga vratiti samom sebi.

Je li današnji čovjek osamljen. Izgubljen u ovoj buci informacija?

Mulović: Mislim da je čovjek današnjice osamljen i sam više nego ikada. Izgubljen je u modernističkom vremenu, pomalo gubeći svoje tradicionalne vrijednosti, izmiče mu smisao jer je fokusiran na sebe samoga i u tom smislu sam sebi svrha. Posljedica toga su razne bolesti kao hipohondrija, disocijativno ponašanje, histrionski poremećaji i sl. Čovjek danas ne razumije zašto vrijedi živjeti i zašto vrijedi umrijeti. Logoterapija ima za cilj osvijestiti čovjekove vrednote, a tako osviješten mijenja svoje stajalište i navike.

Gdje radite i na koji način Vas se može kontaktirati?

Mulović: Kao vanjskog suradnika mogu me kontaktirati putem moje facebook stranice, ili maila maja.mulovic@gmail.com.

 

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...