Lekcije iz života

Važno je prigrliti bol i shvatiti čemu te naučlila

Autor:  | 

Kad činimo pogreške, često govorimo kako nitko nije savršen. Svi smo u životu napravili neke pogreške za koje smo mislili da nikada nećemo. I to ne znači da smo užasni ljudi. To samo znači da nismo savršeni.

Mi smo ljudska bića s manama i nije nam nitko dao uputstva za uporabu kad smo došli na ovaj svijet. Teško je priznati da smo pogriješili. Ali, naše pogreške nas mogu proganjati do kraja života.

Karma je kuč**. I zastrašujuća je.

U tim trenucima se maknemo od ljudi. Ne pričamo o tome. Odabiremo da nas pogreške određuju. Želimo ih pokopati u nadi da će nestati.

Ali, što duže ignoriramo pogreške i pokušavamo ih zaboraviti, više će nas proganjati. Trebamo to priznati. Trebamo priznati da smo pogriješili. Trebamo si oprostiti i tražiti oprost ako smo nekoga povrijedili.

Ispričati se je nešto najteže, ali je jako važno.

Tko želi živjeti život pun žaljenja i pitanja „što ako“? Nećeš naći mir.

Protekle godine mi baš nisu bile dobre. I dalje me neke stvari proganjaju. I dalje plačem kad se sjetim što sam sve prošla. Teško je oprostiti drugima, ali još teže sebi.

Ova godina mi je bila prilika da ispravim pogreške, iscijelim rane i nađem neki završetak za stvari zbog kojih ostajem budna.

Našla sam odgovore na svoja pitanja. Ispravila sam pretpostavke. Objasnila sam i raščistila sve što sam mogla sa svoje strane.

Živjela sam u strahu i krivnji. Nisam željela biti sretna niti potiskivati emocije jer sam osjećala kao da ne zaslužujem sreću.

Ako si dobila drugu priliku, iskoristi je.

Nitko nije izgubljen slučaj- svaki dan imamo novu priliku.

Da sam tad srela mlađu sebe, rekla bih joj da život nisu bajke, leptiri i duge. Da su boli u životu puno gore od ozlijeđenog koljena.

Ali, ne. Ne bih joj to rekla. Ne sada.

Želim joj reći da će napraviti puno pogrešaka i da je to u redu.

Želim da čvrsto vjeruje u bajke i ne dopusti boli da je uništi.

Nakon preko trideset godina ovdje, svemir zna što bih dala da vidim svijet kroz oči mlađe sebe.

Ali, ništa sad ne mogu učiniti.

Mogu jedino prigrliti bol, pretvoriti je u svoju snagu i zapamtiti čemu me naučila.

 

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...