Lekcije iz života

Ako se ne bojiš, ti zapravo ne iskorištavaš prilike života, a ako propuštaš prilike, što zapravo radiš?

Autor:  | 

U 21.godini, ulovila sam samu sebe negdje između života kojeg sam poznavala i života kojeg sam željela iskusiti, a bio mi je tako dalek.
Fizički, bila sam prisutna, ali emocionalno sam ostavila toliko sebe u stranom gradu punom kamenih ulica.
Moja prijateljica je sjedila sa mnom kada sam joj govorila o svome planu.

Boljet će me ako odeš i ne budeš više s nama, rekla je. “Ali boljelo bi me još i više gledati te ovdje nesretnu.”
“Puno ljudi ne razumije zašto to moram učiniti,” odgovorila sam.
“Puno ljudi ni ne treba razumjeti.”
I tako sam otišla.

Da je lako, ne bi te plašilo. Ako nema rizika koji su uključeni, tada ne bi imala ni jednu sumnju. Ali imaš, jer često puta, stvar koja te najviše plaši je ono što najviše trebaš.

Kada nešto učiniš što je neobičajno ili izvan područja normalnog, ljudi će te ispitivati. Ljudi će se pitati jesi li poludjela? I pokušat će te uvjeriti da živiš svoj život u skladu s nekim planom.

No, ono što moraš zapamtiti je, da život ne bi trebao ići prema nekom planu. Zabavan dio je kada smišljaš plan negdje po putu.
Ponekad se nađemo paralizirani od straha od nepoznatog, i ne učinimo ama baš ništa.

Ali ono što bi svi morali učiniti je suprotstaviti se strahu, tako da napravimo baš to što  nas plaši.
Bilo da se trebaš odseliti negdje, ili nekome reći jasno i glasno svoje osjećaje ili dati otkaz. Najvažnije je napraviš korak naprijed što će ti donijeti sreću i pokušaj da spoznaš što bi te moglo učiniti sretnom.

Mislim da u svima nama postoje neka životna pitanja o životu na koje trebamo sami odgovoriti. A jedini način za to je kroz iskustvo.
Možeš pratiti ljude koji su puni znanja i mudrosti i poštovanja i što oni imaju reći o životu. Vrlo vjerojatno su u pravu. No, dok ti sama ne osvijestiš neke stvari, u tebi će zauvijek ostati praznina i pitanja: što to propuštam, ako ne pokušam?

Nikada ne živi svoj život pitajući se što ako ili što bi bilo da sam ovo ili ono napravila.
Tako sam diplomirala, od ušteđevine kupila avionsku kartu i nešto džeparca u džepu. Znala sam da se neki ljudi nisu slagali s mojim izborom, ali po prvi put u životu, bila sam sebična i nisam se htjela ispričavati za to.

A možda i jesam poludjela, ali ja zaista vjerujem da samo onda kada se čovjek suprotstavi strahu i radi ono što želi, tada živi svoj život u svom punom potencijalu. Tada je izašao korak izvan svoje zone udobnosti i raste kao osoba.

Kada riskiraš sve, tada se možeš okrenuti prošlosti s osmjehom. Naravno da možeš izgubiti, ali ćeš dobiti puno više na duge staze. Prati srce i ne boj se, bez obzira na to gdje bi te moglo odvesti. Učini nešto što te čini sretnom, čak i ako te ljudi zbog toga neće razumjeti. Prekrasna stvar u tome je, da je ovo tvoj život, a kako ćeš živjeti i što ćeš s njime učiniti u potpunosti ovisi o tebi. Nemoj imati osjećaj obveze da živiš po tuđim načelima.

Pozivam te da živiš život na koji se ponosiš.
Živi bez žaljenja.
Učini baš to što te plaši.
Stavi se u situaciju u kojoj bi i mogla napraviti “greške”.
Nauči. Rasti. Nemoj samo stajati, napravi izbor.

A kad pogledaš unatrag, spoznat ćeš razlog zbog kojeg gdje si bila tu gdje si bila, jer ti si bila ta koja nije dozvolila ničemu ni nikome da te kontrolira.
Ako se ne bojiš, tada ti ne iskorištavaš životne prilike. Ako ih ne iskorištavaš, onda, dovraga što uopće radiš?

 

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...