Budi sretna

Za tebe, koja voliš previše i misliš da nešto činiš pogrešno

Autor:  | 

Za nekog poput mene, ljubav je jednostavna. Na nju ne gledam kao na nešto što treba osvojiti. Ne igram igrice.

Jednostavno volim.Toliko sam jednostavna po tom pitanju da je to ponekad i karakterna mana. Ljubav pružam na isti način na koji bih je i voljela primiti. Potpuno i cjelovito da je svatko može osjetiti.

Polovne ljubavne priče su upravo to. Polovne. Ja ću, s druge strane, dati ljudima sve svoje, ono najbolje, čak i ako nisu dokazali da to zaslužuju. Jer ne vjerujem da ljubav dolazi onima koji moraju nešto dokazati. Vjerujem da treba voljeti i brinuti o nekome i nadati se da će ta ista osoba s druge strane cijeniti to i uzvratiti istom mjerom.

No, tijekom posljednjih godina, to je postalo prilično nepoželjna kvaliteta kada su u pitanju veze-voljeti ljude otvoreno i bezbrižno samo zato što smo ih susreli.

Neke će te ljubav ponekad posve preplaviti, a zbog nekih ćeš se osjećati onako kako bi i trebala.

Voljeno. Cijenjeno. Željeno. Potrebno.

Mislim da je način na koji ja volim ispravan, a svi drugi pogrešni. Jer ljubav ne bi smjela biti teška. Poručujem svima onima koje sam voljela, a koji to nisu znali cijeniti niti uzvratiti…

U redu je. Možda je tvoje srce vodilo svoje borbe. Zapravo, znam da je tako. Ja sam te gledala sa sigurnošću. To je bio pogled uvjerenja, a ne sumnji. Pogled u vremenu u kojem smo učeni da ne vjerujemo. Da sumnjamo. Možda ti je to stvorilo dodatan pritisak, a možda sam ti i suviše olakšala. Možda sam ti zbog toga bila neprivlačna. Možda je taktika „nedodirljivosti“ bila učinkovita drugima, no to nikada nije bio moj stil.

Ja sam oduvijek bila ona koja neprestano pokušava i voli još snažnije. To je ljubav popraćena usputnim komplimentima i djelima koja pokazuju koliko mi je stalo. To je želja i potreba da učinim nešto za nekoga, čaki prijatelja jer je njegova sreća i moja. To je neodustajanje od nekoga.

Kažu da kod prave ljubavi ništa ne bi trebalo biti teško. No, iz mog iskustva svaki sretan kraj nastupi malo prekasno. Ta spoznaja da je nešto moglo biti uvijek se obruši na ljude poput teškog kamena. Tada „nedostaješ mi“ i „oprosti“ više nisu važni. Umorila sam se od toga. Više ne marim. Nastavila sam.Čak  se i oni s najvećim srcem, najboljim namjerama i strpljenjem  umore od čekanja na ono što zaista zaslužuju.

To je neprestana borba između mog srca i glave. Unutarnji sukob između „ako je suđeno, dogodit će se“ i „ako to želim, trebala bih nešto poduzeti.“Možeš to nazvati slabošću, no za mene je voljeti duboko i otvoreno- snaga.

Na osjećaje gledam kao na nešto izvan moje kontrole, stoga mislim da je hrabro iskazati ih i poraditi na njima. Voljeti na način na koji danas malo tko voli jest hrabrost.Voljeti duboko. Cijelim biće. Ne plašiti se pokazati to. Mislim da je to rijetka kvaliteta.

A tebi želim reći da nastaviš voljeti na način koji je svojstven tebi. Ne dopusti da to netko promijeni. Da, ponekad boli biti ta osoba, no dugoročno gledano, naći ćeš nekoga tko će te zaslužiti. Tvoje srce nije povrijeđeno zbog neke tvoje mane. Bol koju osjećaš samo je znak da si korak bliža onome tko je vrijedan tebe.

Jednog ćeš dana upoznati nekog tko će na tvoju ljubav gledati kao na snagu, a ne slabost. Ta će te osoba voljeti na način na koji zaslužuješ. Ta će osoba spoznati vrijednost nepoznatog i ne, neće bježati od tog. Jednog ćeš dana upoznati nekog tko će ti pružiti sve ono što si ti davala drugima.

Jednog ćeš dana dobiti ono što zaslužuješ.

I tada će se pojaviti svi duhovi iz tvoje prošlosti koji su shvatili što su uz tebe imali. I da… Bit će za njih prekasno.

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...