Lekcije iz života

Važnost zahvalnosti u teškim vremenima

Autor:  | 

Nedavno je završilo moje bolničko liječenje poremećaja u prehrani. Mjesec koji sam provela u bolnici bio je iznimno težak. Provela sam tamo Božić i Novu godinu i pritom se osjećala jako usamljeno i tužno.

Posebno me mučila spoznaja da ću u novu godinu ući zatvorena u bolnici.

Obeshrabrila me situacija u kojoj sam se našla i činjenica da me moj poremećaj u prehrani doveo tu. Bila sam odvojena od svoje obitelji, prijatelja, posla. Od svog života. Moja nova stvarnost doimala mi se prilično nestvarno. Život u grupama, terapije, ljudi koji mahnuto trče po hodnicima i plaču…

U ustanovi u kojoj sam se liječila, imali smo grupne sastanke svaku večer i tada smo morali navesti na čemu smo točno zahvalni taj dan te razloge zbog kojih cijenimo sami sebe.  U početku mi je bilo iznimno teško, ponekad i nemoguće pronaći razloge vlastite zahvalnosti, s obzirom na okolnosti u kojima sam se nalazila. Nisam znala ni kako cijeniti samu sebe, a upravo me to i dovelo u ove bolničke prostore.

No, kako su dani odmicali, počela sam pronalaziti male stvari na kojima sam bila zahvalna, čak i u najtežim danima. Počela sam ih zapisivati u svom dnevniku i iako to možda zvuči jednostavno, spoznaja da unatoč svemu mogu biti zahvalna, bila je ključna u mom oporavku.

Shvatila sam da je moj poremećaj u prehrani utjecao na moj um, tako da sam se konstantno fokusirala na sve loše. Bilo da se radilo o hrani, mom tijelu ili nekim drugim stvarima na koje nisam mogla utjecati. Meni je zapravo bilo vrlo lako usredotočiti se samo na te loše stvari, a preskakati i ne uočavati sve ono što je bilo dobro.

Tako je započela moja promjena koja je bila ključni dio mog oporavka i na tome radim svaki dan. Nisam zahvalna na cijeloj ovoj borbi. Ove probleme u prehrani ne bih poželjela ni najgorem neprijatelju. Doslovno mi je zlo kad čujem nekoga kako mi govori „sve se događa s razlogom“ jer su ponekad neke stvari toliko bolne da jednostavno ne mogu vjerovati da postoji neki smisao ili razlog iza njih.

No, na nekim aspektima svog iskustva sam istinski zahvalna.

Moj poremećaj u prehrani me prisilio da dobro procijenim što vrednujem u svom životu. Kada sam postala svjesna tih stvari, postalo mi je jasnije tko sam i što zaista želim u svom životu. Na to gledam kao na jedan izniman dar na kojem ću zauvijek biti zahvalna.

Oporavak me također doveo do mnogih snažnih i inspirirajućih ljudi, a neki od njih sada su moji najbolji prijatelji. Naše zajedničke borbe dovele su do velike bliskosti koju ranije nisam doživjela, upravo radi svog problema. Ovi muškarci i žene, vidjeli su u najgore dijelove mog života koje sam ranije skrivala od svijeta. Oni su razumjeli moju bol na način na koji nitko drugi nije. Bit ću zauvijek zahvalna jer smo se susreli, a posebno na divnim prijateljstvima koji su nakon toga nastali.

Zahvalna sam i na načinu na koji me moja borba oblikovala kao osobu i promijenila. Vjerujem da sam upravo zbog toga snažnija. Proživjela sam toliko toga, a mnogi to nisu očekivali. Vjerujem da se mogu nositi sa svim izazovima i teškim situacijama koje će doći. Suočavanje s vlastitom boli, dalo mi je posebno razumijevanje i empatiju za druge. I sada, kada se oporavljam, sposobna sam biti tu za druge, na način na koji to ranije nije bilo moguće.

Upravo to je ono što ovaj oporavak čini vrijednim svakog napora. Moje putovanje nije ni blizu gotovo. I dalje se suočavam s raznim izazovima svaki dan i na njima sam zahvalna. Zahvalna sam što sam još uvijek tu, što se borim. Zahvalna sam na ljudima koji su vjerovali u mene i gurali me naprijed kada sama nisam mogla hodati.

Zahvalna sam na pomoći koju sam kroz ovo liječenje dobila i zbog koje sada imam mogućnost radovati se svojoj budućnosti. Zahvalna sam jer sam naučila birati zahvalnost. Zahvalna sam na svom oporavku i svemu što me pretvorilo u snažnu osobu.

 

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...