Budi sretna

Možda je smisao prave ljubavi davanje, a ne očekivanje

Autor:  | 

Ponekad ne znam što je ljubav. Naravno, bila sam zaljubljena. Razumijem način na koji ljubav mijenja osobu, kako se netko osjeća zbog toga i kako je ljubav predivna i zeznuta.
Kao spisateljica, stalno pokušavam definirati ljubav, iako znam da je to nešto što ne mogu definirati. Ali, znam li zapravo što je ljubav? Postoji li konkretan i uvijek isti odgovor na pitanje Što je ljubav? Iskreno, ne znam.
Ipak, kad sam pitala svog dobrog prijatelja koji je u vezi 6 godina, on je rekao: “Ljubav je 100% davanje, a 0% očekivanje.”
Kad je kleknuo pred nju na planini uz predivan zalazak; kad je ona počela plakati i kimati glavom; kad sam ja fotografirala i bila uzbuđena; kad su im drugi poželjeli život pun ljubavi i sreće- tad sam shvatila da je u pravu.
“Ljubav je 100% davanje, a 0% očekivanje.”
Današnji problem je što ljudi očekuju nešto. Bojimo se pustiti ljude u naš život potpuno, povlačimo se i nismo iskreni. Ne dajemo sve od sebe, ali to očekujemo od naših partnera. Očekujemo da budu iskreni, otvoreni i ranjivi, sirovi i stvarni. A mi ne želimo učiniti isto.. I onda se pitamo kako stvari ne funkcioniraju.
Želimo da ljudi budu i ponašaju se na određen način, ali oni nisu lutke kojima možemo manipulirati. Ljubav nije nešto što možemo promijeniti ili prilagoditi vlastitim pravilima.
Problem s današnjom ljubavi je taj što mislimo da možemo kontrolirati emocije i ljude. Mislimo da možemo birati koliko ćemo duboko pustiti ljude. Umjesto da damo sve, umjesto da pružimo srca na dlanu, mi se povlačimo.
Završimo nesretni i nezadovoljni.
Prava ljubav nema veze s pravilima. Nema veze s usporedbom djela i misli s onima tvoga partnera. Nije smisao da se trudiš jednako kao i partner.
Smisao ljubavi je u davanju. Cijelo vrijeme.
Fascinira me kako je ljubav složena, jer je lijepa i jer se uvijek mijenja.
Uvijek sam vjerovala da je ljubav nesebična, ali dati 100% i ne očekivati ništa? Kao netko tko cijeni vlastitu snagu žene, postoji dio mene koji se naljuti na to. Kako je to pošteno?
Ali smisao ljubavi nije poštenje. Nije savršeno pristajanje srca. Nije ravnoteža. Ljubav može biti zbunjujuća i kaotična i ponekad će jedna osoba davati više. I to je u redu. Jer je ljubav stvarna.
Možda je moj prijatelj u pravu—prava ljubav je nesebična. U njoj daješ sve što imaš i nadaš se da će druga strana to vratiti, ali ne zahtijevaš to. U njoj daješ najbolje što imaš, ali ne očekuješ isto od drugoga. Smisao ljubavi je da se potpuno predaš, svoje srce i djela, ali da ne prisiljavaš drugu stranu da ti to sve vrati.
Smisao ljubavi je davanje bez očekivanja.
Možda kad se voljno žrtvuješ, kad odlučiš podijeliti svoju ranjivost i nesavršenost, kad pružiš svoje srce u nečije ruke- tad iskusiš pravu ljubav.
Tada prestaneš pokušavati kontrolirati nešto što se ne može kontrolirati i pustiš da ono kontrolira tebe. Tad se smiješ prijateljima, grliš zaručeni par i plačeš na litici dok sunce zalazi. Tad shvatiš da možda ipak napokon razumiješ- smisao ljubavi je davanje, davanje, davanje.

 

 

 

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...