Budi sretna

Gdje su nestale one stare ljudske vrijednosti

Autor:  | 

Kada sam bila dijete, jako sam voljela gledati crtiće u kojima je glavna poanta bila da ljubav pobjeđuje sve.

Kroz njih je čovjek zaista mogao svašta naučiti o nesebičnosti, zahvalnosti i činjenici da ono što je izvana zaista nije ni upola bitno kao ono što držimo zaključano unutra. Jedan od mojih najdražih pisaca, Carlos Ruiz Zafon napisao je u jednoj svojoj knjizi: „Svi mi imamo tajnu zaključanu u potkrovlju naše duše.“

Dugo sam percipirala tu izjavu kao nekakav oblik tajne gdje su ljudi prešućivali ljubav, tugu, žalost, neostvarene snove, no danas je shvaćam na jedan potpuno drugačiji način. Danas sam uvjerena kako smo svi na jedan način postali zaključani.

Naravno da za tu činjenicu možemo okriviti stotinu vanjskih faktora, poput nesretne ljubavi, razočaranja unutar obitelji, nerazumijevanja od strane najbližih prijatelja, nezadovoljstva na poslu. Svijet je do te mjere postao opsjednut negativnošću da je potpuno šokantno vidjeti kako je netko napravio nešto lijepo za nekoga, pomogao nekome, učinio nešto dobro.

Danas je dobro postalo luksuz. Kad smo točno dozvolili da se to dogodi? Kad smo postali toliko opsjednuti potrebom da se svidimo ljudima koje uopće ne poznajemo? Kad se rodila ta impulzivna želja za priznavanjem od okoline? Naravno da je ovakvih problema bilo i prije, no ovaj rast digitalnog svijeta ponekad djeluje kao opasna ovisnost. I kako onda ne zaključiti da smo se svi na jedan način zaključali? Danas je barem to lako. Netko nas povrijedi, zamijenit ćemo ga s drugom osobom.

Doslovno možemo usporediti razvoj čovječanstva s najnovijim modelima telefona. Postoje ljudi koji kampiraju ispred dućana čekajući najnoviji model telefona, a ti isti ljudi vrlo vjerojatno zamjenjuju osobe u svom životu jednakom predanošću.

Unazad nekoliko mjeseci svjedočila sam drastičnim promjenama u ponašanju kod nekolicine mojih prijatelja koji su kod mene stvarali jako neugodan osjećaj, osjećaj nepripadanja i nerazumijevanja. Iako je razgovor nešto što bi moglo razriješiti svaki problem, opet sve ovisi o tome da li je želja obostrana jer na kraju priče, svaki tip odnosa dvosmjerna je cesta.

Danas sam, slušajući intuiciju i nepristajući na konstantni osjećaj nepripadanja svoj krug prijatelja umanjila za određenu brojku. Ne zato što sam htjela, ne zato što sam morala, nego jer je netko donio tu odluku umjesto mene, te zamijenio moje prijateljstvo s najnovijim modelom telefona. I to je sasvim u redu. Zašto? Neki od nas i više su nego zadovoljni s ovim što imaju u rukama, čuvaju to i rade sve što mogu da to imaju što duže. To su moji ljudi, oni imaju širom otključana potkrovlja duše.

 

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...