Budi sretna

Ti si ta koja živi svoj život, učini ga dobrim

Autor:  | 

Postoje određeni trenuci u životu koji nas definiraju. U tim trenucima, svaka akcija i reakcija definira kako ćeš napredovati od točke na kojoj se trenutno nalaziš.

Kada postane teško, svi imamo dva izbora: dozvoliš da te ti trenutci definiraju ILI ti definiraš te svoje trenutke. Kroz neko dulje vrijeme svog života, ja sam uvijek birala prvi izbor.
Uvijek sam pustila da sve definira mene- događaji iz života, trenutke života, teški dijelovi života. Igrala sam žrtvu, da priznam, tako sam funkcionirala. Uvijek sam dopuštala da veliki izazovi mog života budu „moja priča” … a zapravo, imala sam priliku da moja priča postane ono što sam htjela. Ništa me ne definira, osim ako ja ne dopustim.

Svi mi imamo svoje priču o vlastitom životu. Vrlo rijetko čujemo pozitivne, snažne, inspirativne priče, najčešće su to istinite priče često srcedrapajuće, pune negativnosti i bez nade u očima.

Kao i svaki put, sjedila sam nedavno s prijateljicom, koja je promijenila moj pogled na to kako je moja priča mogla biti ispričana. Počela sam kao i uvijek kukati, sve je bilo crno kod mene, tužno…kad me ona najedanput prekinula i rekla: „Ma dosta više. Ne postoji ništa tužno u tvom životu“. Ha??? Ništa mi nije bilo jasno.

Ona je potom nastavila: „Za mene, moj život je put u kojem sam prošla od samosažaljenja i mržnje prema sebi s kojom se i dalje borim, ponekad čak i svakodnevno, ali borim se i protiv svake pomisli u bilo kojem segmentu života da ne postanu moja tužna priča. Ima li tužnih dijelova, da naravno. Znači li to da bi moj život trebao biti tužan, NE!“

Ovo njeno razmišljanje, dovelo me da već nekoliko mjeseci pokušavam živjeti život drugačije. Gledam na sve pozitivnije. Pokušavam iz svega izvući poantu i dobro. Stvari koje su mi se događale i dalje se događaju, znaju me povući na stari put razmišljanja( žrtva), ali se trgnem i ne dozvolim. Sve je to igra uma. Moj život nije tužna priča, uvijek ima i može gore. Zato sam se odlučila mijenjati. Nije lako, ali nije ni nemoguće.

Jer zapitala sam se, a pitam sad i tebe koja ovo čitaš: želiš li igrati žrtvu jer te onda boli? Živiš li tako jer ne poznaješ druge načine? Zar ti je lakše glumiti žrtvu umjesto da se suočiš sa stvarima? Zar ne vidiš da te sve rjeđe zovu ljudi na kave? Kad sam sve osvijestila, vidjela sam da mi ovaj način vođenja života i nije neka sreća.

Čini se da ljudi žele živjeti na jednostavniji način ( tugo moja) i očekuju kako će ih drugi izvući, kako će im drugi pokazati kako dalje. Ali sjeti se početka, svatko ima svoju priču. Svi gledamo na stvari drugačije. Zato ne očekuj od drugih da te izvuku, sama poradi na sebi. Dan ti je život kojeg trebaš živjeti sama, nitko ga ne može živjeti umjesto tebe.

Nemoj biti žrtva. Ne budi osvetoljubiv čovjek. Nemoj biti kontradiktorna sa svojim standardima ljudskih emocija. Budi nezaustavljiva. Budi snaga prirode. Mijenjaj uvjerenja koja ti ne služe. Budi snažna i odvažna u svojim akcijama. Definiraj svoj život, ne dopusti da život definira tebe.

I ne zaboravi, dijelovi priče iz tvog života, mogu biti tužni i život može biti u teškoj poziciji – ali u dugoročnoj shemi … ali uvijek netko drugi živi puno gore i tužnije od tebe. Kada to osvijestiš, vjeruj da će ti tvoji problemi postati lakši i da je tvoj život zapravo lijep. Učini da bude sretan i ispunjen.

Jer tvoja životna priča je jedinstvena, tvoja priča ima početak, a imat će i kraj. Učini sredinu svoje priče koju ćeš s radošću pričati, jer si ti ta koja može stvoriti svoj život onakvim kakvim želiš da bude.

 

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...