Budi sretna

Odbijam biti tvoja djevojka za „ponekad“

Autor:  | 

Mogli smo biti puno toga, a sada smo ništa. To je zapravo klasična priča. Momak i djevojka shvate da se jedno drugom sviđaju.

Djevojka se naravno boji da će ju povrijediti, stoga na početku oprezno pokazuje osjećaje. No ipak nakon nekog vremena napušta strahove. Momak tada pobjegne. Djevojka čeka da se on vrati, i on se vraća, ali uvijek ju drži na određenoj distanci i ona se tada emocionalno raspada.

Sada znam što sam ja tebi. Trebalo mi je pet vrlo dugih mjeseci punih čekanja da ti shvatiš koliko mi značiš i da se pojaviš pred mojim vratima. Da se boriš za moju ljubav.

Ja sam djevojka koju ponekad želiš pokraj sebe. Možda ti i duboko u sebi osjećaš nešto za mene, nešto veliko, a možda i ne. Nikada neću znati jer mi vjerojatno nikada nećeš reći.

Najgore u svemu je što mi se jako sviđaš, čak i dok te nema. Ti si moja omiljena osoba s kojom želim provoditi sate, dane, mjesece…

Čak i kad si ležao pored mene u krevetu i pričao mi svoje emocionalne probleme sa ženama, znam da se to uvijek odnosi na mene. Ja sam takav mazohist da mi se sviđaš tada još i više.

U jednom trenutku se osjećam kao da sam se izliječila od tebe. Vidim tvoje nedostatke i uviđam kako ne želim da se prema meni ponašaš kako se ponašaš, da sam tu na raspolaganju kada me želiš. Osjećam se da sam zaslužila bolje i više, i odjednom sam bolje, izbacila sam te iz sebe.

Ali onda, od nikuda, tvoj telefon kao da ima neko upozorenje, jer kad se god od tebe izliječim, ti se ponovno pojaviš. Vratiš se s nježnim riječima, snažnom rukom na mojim leđima koja me podsjeti na tvoju prisutnost.

Ja sam sve što želiš kada nema ni jedne druge, ili ako je ona daleko, jer sa mnom znaš da ja uvijek želim biti pored tebe. Voljela bih znati da je to nešto među nama prirodno, da tako mora biti, ali ti nisi ni svjestan koliku mi bol nanosiš.

Svaki put kad me upoznaš sa svojim prijateljima ili mi kažeš da sam ti lijepa, ti jako dobro znaš da me tako iznova i iznova vraćaš u svoju zamku. Jer tako pokazuješ da ti nešto značim, da ti je stalo. Ali, prava istina je da tebi nije stalo, da ti ne značim dovoljno. Značim ti u trenutcima kada si sam. Ja sam  tebi nevažna djevojka koja ti se dovoljno sviđa da me zadržiš, ali nedovoljno da me zavoliš.

Ja sam djevojka koja ti nedostaje u nedjelju poslijepodne za vrijeme tvog odmora u kojem ne znaš što bi drugo radio i ona koju želiš vidjeti u 4 ujutro.

Ja sam djevojka koja će te pokupiti s bilo kojeg mjesta i ne zahtijevati jedan razlog objašnjenja. Ja sam jedna od onih žena koja voli nekog, a nema ljubavi zauzvrat. Ja sam ona koja je osuđivala svoje prijateljice koje su isto ovo proživljavale, a pogledaj me sada.

Mislila sam da sam jaka, da se ovo meni ne smije dogoditi. I sada vidim da sam ipak slaba. Slaba na tebe. Slaba jer sam dopustila da ti budem djevojka za „ponekad“. Zapravo, mislim da to pokazuje moju snagu, jer svaki dan stavljam svoje srce u apsolutnu bol, da vidim koliko još može izdržati. Svakog tjedna pokušavam se udaljiti, ali kao da sam zaglavljena i ne mogu se otrgnuti i pobjeći.

Zar je ovo moje vrijeme u kojem moram iskusiti mangupa poput tebe da konačno počnem cijeniti sebe? Ako je, dobro, prihvatit ću s nadom da neće dugo trajati. Ako moram biti djevojka za „ponekad“ iz nekog razloga moram, nadam se da ću doći do odgovora. I sada dok ovo pišem ni sama ne mogu vjerovati da sam žena za usput.

Ali vjerujem da ću upoznati nekoga kome ću biti žena za zauvijek, a ti ćeš mi postati uspomena za „ponekad“- možda kao savjet drugim ženama da uče na mojim greškama.

 

VOLJELI BI ČUTI VAŠE MIŠLJENJE...